Otisci realnosti

Piše: Bratislav Bato Medojević  27. 12. 2013.

U podgoričkoj Galeriji Centar, sredinom decembra, otvorena je izložba vajarskih radova i instalacija, profesora FLU u Cetinju, Milivoja Babovića. Djela ovog vajara najvećim djelom čine, poput plaketa,  minijature bareljefa u terakoti i patiniranom gipsu, što u ove pretprazničke dane daje jasne naznake da je izložba komercijalnog karaktera, posebno iz razloga što je u ovo vrijeme organizovanje izložbe prava privilegija za umjetnika. Na jednom od najvećih zidova ove galerije postavljena je instalacija za koju se može reći da predstavlja moto ove izložbe. Instalaciju čini zakačena na zidu stona metalna mengela sa učvršćenom grafitnom olovkom u njoj, iz koje vodi linija izvedena u potpis autora.

Slika i prilika Dirty Tricks

Piše: Bratislav Bato Medojević  26. 11. 2013.

                                                

Pored mnogih gluposti koje donose svetska dešavanja ima i lokanih. Toliko smo postali „autentični“ i u alternativnoj  fizioterapiji da je na Cetinju stiglo blato s Mrtvog mora, - kažu na radiu. (A komšija nastavlja: „Medicina kaže da je blato zdravo pa se pitam zbog čega ono Njegoš reče da ima nešto svinjsko u čovjeku, zaboga“?) Ovo naše ima „etičku“ konotaciju i upotrebljivo je samo u političke svrhe, kao prljavi trikovi (Dirty Tricks). Uvijek je tako, redovno nas obavještavaju mediji. Ali, kad se u neizvjesnoj stvarnosti, opterećenoj raznim strahovima i dirigovanom neizvjesnošću, svakodnevno narodu ispira pamet lažnim obećanjima, nepotrebnim informacijama i osmišljenim dezinformacijama, perfidnim anketama, on otupi a da toga nije ni svjestan. Tada, ne samo da ne primjećuje gluposti kao takve, već, u izmanipulisanoj suženoj svijesti, one usled malodušnosti poprime veliku važnost, promijene i svrhu, da se u njima i uživa. Realiti zabava i cjelodnevni sport, do besvijesti, na TV-u su tu, kao opijum, da završe započeti posao i odvoje nas od vlastite egzistencije i stvarnosti života koji se guši od problema i pretvara u golo isčekivanje koje traje u beskonačnost, dok od ličnosti (individualiteta) u nama ne ostane ništa – osim poslušne glasačke mašine, ispunjene prizemnim egzistencijalnim, ropskim strahovima, podložnim volji i hirovima vlastodržaca korumpiranog  poredka, koji svojim voljenim biračima, dobre volje, daje u ruke testeru da sam sebi siječe granu na kojoj stoji, sve dok „privatizacija“ bude kompletna. Jer, „kada je mozak  narodu dovoljno ispran – doveden do ludila („driven mad“), onda većina bez pogovora prihvata nezakonite radnje svoje vlade“ – kažu eksperti. E. Džejns u knjizi: „Vazdušno (tj. informatičko) ratovanje i stres“, govori kako treba manipulacijama stimulisati niz uzastopnih kriza i ljudi će demolarisani i iz malodušnosti uraditi ono što se od njih traži. Tada su načini glasanja i stranački inati suvišni. Neko će se i zapitati: pored domaće vlasti, koliko je učešće Evrope u svemu tome? Ipak, odakle god da vodi porijeklo, za glupost Seneka kaže da je najružnija prljavština ljudskog roda. One katastrofalne proizvodi loša politika. A od loše politike na Balkanu samo je gore propagandno novinarstvo bez etike, kojoj je znanje, istina i savjest najveći neprijatelj još od početka devedesetih kad smo jurišali na Dubrovnik. Kažu: Vremena se mijenjaju a navike ostaju iste, pa i pored svojih neprikoslovenih medija u kojima obavljaju iscjeliteljske sposobnosti s blatom „mrtvog mora“ (tj. „privatizacijama“), neki novinari nalaze  zanimaciju da vrše propagandu i van njih.  Jednostavno, iako jesu, ne žele biti na repu događaja, pa se „spontano“, jedne kristalne noći,  desila i konferencija „novinara“ pod sloganom: Riječ, slika i neprijatelj. Tako su i sami postali  vijest, ništa manje važna od vremenske prognoze vezane za Antarktik i globalno zagrijavanje. U te svrhe su spremili i izložbu pod istim nazivom: „Riječ, slika i neprijatelj“, u svojstvu: političkih izvođača radova, medijskih “umjetnika“ ili manipulatora javnog mnenja, u umjetničkom paviljonu  NVO ULUCG-a, u Podgorici. (Čiji prostor svakako zjapi prazan jer su umjetnike otjerali, kao suvišne i besšumne proletere, u strinin bezvazdušni prostor sa ubjeđenjem da im ni atelje nije bitan za stvaralaštvo.) Izložba je koncipirana da proširi polarizaciju društva na medije, kao pljuvanje iznad sebe unutar novinarskog esnafa, tako da se iz selektivno priloženog dokaznog materijala ukaže „savjesnim“ prstom na bestijalnost propagande nekih štampanih medija koji ukazuju na kriminal i korupciju -  što je uvijek bila službena i moralna dužnost novinarstva, kao i svih građana. Da li u smrtno bolesnoj džavi u kojoj je životni prostor postao zagađen poitičkim podjelama, kriminalom i korupcijom, kao i sam način razmišljanja koji vrednuje laž i prevaru - individualnu i kolektivnu; ili sretnoj zemlji sa idealnim životom i besprekornom vladavinom prava u kojoj građani, iz poštovanja, šapatom izgovaraju ime svog premijera, koji, kao da je neđe, na nekoj śednici Vlade „cijelog univerzuma“, poput pape Pia IX, objavio bulu o svojoj nepogrješivosti - ostalo je nepoznato i teško za sažvakati.

Multimedijalna (bes)misao konkretizma

Piše: Bratislav Bato Medojević  12. 09. 2013.

                                    

U Modernoj galeriji, 6. septembra, 2013. otvorena je samostalna izložba Todora Stevanovića, akademika SANU, pod nazivom “Ja sam ti”. Izložbu je otvorila Olga Perović, akademik CANU. Todor je rođen 1937., a redovni član Akademije postao je 2012. godine. Izložbu je pratio video zapis i dobro opremljen katalog koji na stotinak stranica dodatno objašnjava sadržaj izložbe. Ipak, usled finansijskih problema Srpske akademije nauka, nije dopremila najbolja slikarska ostvarenja Todora Stevanovića, već improvozaciju nekih ilustracija iz knjiga koje je objavio - na štetu organizatora i autora izložbe, što ukazuje na bahatost ovako visoke državne ustanove. Svečano otvaranje izložbe propratila su samo dva-tri građanina i tridesetak akademika.

Još na početku dvadesetog vijeka neki ugledni psihoanalitičari rekli su da moderno doba karakterišu  ljudi: “ludi, naduvani, prizemni i ateistični”. Današnje mentalno stanje “potrošačkog društva” na to može dodati samo tačku. Tako je i u “modernoj umjetnosti” koja postaje kao kakav unutar-partijski talas uticajnih klanova izvan svake kritičnosti i realnog estetskog prosuđivanja, ali, ipak presudan za njena dalja kretanja.

Laureati vrzinog kola

Piše: Bratislav Bato Medojević  26. 06. 2013.

Ništa nas ne uzbuđuje više od nagrada, pa se u medijima podigla prašina, sve do Premijerskog sata u Skupštini, oko proglašenja laureata. Među prvima je na portalu Analitike objavljen opis kandidata koji su dobili Trinaestojulsku nagradu za ovu godinu. Kao iz nekog policijskog izvještaja, dobili smo priliku da precizno saznamo koji su „ležeći srbi“ dobli najveća državna priznanja. Ostali scenski repertoar je  izostavljen, jer u takvoj korelaciji prednost uvijek imaju tupi ośećaji. Ali ono što najviše hvali objavljenom tekstu je analiza. A analiza podrazumijeva bavljenje nekim stanjem u društvu koje je uzrok opisanih posledica.

Uniformisanje nacija i Njegoš

Piše: Bratislav Bato Medojević  10. 06. 2013.   

Milenko A. Perović, u svom obraćanju Pobjedi, sa tekstom pod nazivom: „ Njegoš i nacionalno pitanje“,  objašnjavao je pojam nacije. Zapravo, Perović  pojam nacije bazira isključivo kao političku kategoriju sa tendencijom njenog uniformisanja. On kaže: „Nacija je politički narod!“  Umjesto da objasni i konkretizuje svoju tvrdnju, zašto „politički“ razdvaja pojam nacije od naroda, on dijalektički ide u veća apstrahovanja i uvodi u problematičnu terminologiju „polu-nacija“, i specifično viđenje nacionalizma kao tribalno apolitično stanje, čime je dijelom otišao u kontradiktornost i nerazumijevanje. Tako su se pojmovi „narod“ i „nacija“  našli u suprotnim taborima, pa je nacija postala politička konstrukcija/konstitucija a narod neka neorganizovana masa koja tumara po hadu kao polu-nacija. Razmotrimo li ishodište cijele te priče nikad nećemo biti sigurni u saznanju da li su Rimljani bili narod ili nacija, ili su to postali tek kao Italijani - njini potomci; ili, kad i na kom stupnju su Jevreji i drugi drevni narodi postali nacija, jer, Perović u tekstu nije objasnio  ni šta su Rimljani podrazumijevali pod pojmom nacija (natio), iako od njih polazi i izreka da je: zakon nacije - zakon doma, i  zašto otsupa od njenog elementarnog objašnjenja, ali je kategoričan u stavu da su Albanci i drugi narodi na Balkanu polu-nacije, što podrazumijeva neko nedefinisano antropo-monstruozno stanje, poput kentaura. Pored iznešenog Perović ulazi u protivrječnost i kad tumači Njegoša kao apolitičnog borca za slobodu. U suštini, može se reći da je napravio jedan izuzetak, iscrpio je sve svoje „filozofske“ mogućnosti u pravljenju pamfleta.

Aporemska estetika u Veneciji

Piše: Bratislav Bato Medojević   31. 05. 2013.

                                           

Na uzburkanoj sceni društvenog života saobraćaju skandali/afere na sve strane i nivoe, pa se stiče dojam da Uzvišene Crne Gore nema. U zemlji slavnih i ponosnih predaka zavladala je moralna panika. A, ako je suditi po objašnjenju sociologa (J. Young i S. Cohen), „moralna panika“  označava: „stanje duha koje nastaje plasiranjem informacija, ili dezinformacija o pojedinim iskonstruisanim, ili preuveličanim incidentima u oblastima društvenog interesa“. Usled čega se i vijesti dana u medijima objavljuju po ličnom nahođenju. Ne igra ulugu važnost, već politički tabor i lični prohtjevi, poput strane propagande za enklave. Takvu diskreditaciju isine opravdavaju  zahtjevima auditorijuma koji tutorišu. Kad se zaboravi na kodeks kulture i novinarsku etiku kompleksi  (po K.G. Jungu) lako i spontano izbijaju u sfere svijesti i zaposijedaju funkcije ega, obavljajući, naizgled, njegove funkcije, pa „ono što koristi pametnima za saznanje, umišljenim služi za zamlaćivanje“.

U realnosti apsurda

Piše: Bratislav Bato Medojević  05. 05. 2013. 

                                    

Nekad je u svojoj kolijevci teatar apsurda ismijavao nevrijednosti društva. Preokrenut u njegovu suprotnost i potsmijavanje etičkim vrijednostima, on se kod nas pretvorio u realnost javnog života. U poremećenom sistemu vrijednosti: propagande, partijske uredbe, direktive, prazne deklaracije, pamfleti, veze, licemjerja, hirovi, nepotizmi, korupcije, šovinizmi i mahinacije postaju jači od zakona i etičke odgovornosti, stvarajući time i od nekih javnih ličnosti, centre laži, spekulacija i naređivanja, oko čijih se zloupotrijebljenih funkcija, radi lake zarade i privilegija, kupi podanička svijest onih koji žele zakučiti više od onog što im pripada, kao u nekoj antievolucijskoj, orvelovski apokaliptičnoj slici poživotinjenja koja prikazuje  nemile prizore zavisti i pohlepnog guranja oko korita zbog kakvog većeg komada, posle kojeg se može„otmeno“  uzdići glava i prošetati  (TV) selom sa rukama u džepovima. I to sve u vrijeme velikih štrajkova gladi kakve ova slobodarska zemlja ne pamti.

Nemoguća misija nelogičnosti

Piše: Bratislav Bato Medojević  22. 04. 2013.

                                                   

Izabran je Novi-stari preśednik države. Mada opozicija sumnja u izbornu krađu, ipak, davno je rečeno: Učinjenom poslu nema mane. Ali, nama se događa “pamet” - post festum, jer sa logikom teško kuburimo - nije pristrasna. Na njoj počiva Evropska unija i sav ostali civilizacijski svijet. U njenom bukvaru piše da je svaka krađa kriminal, ali niko “zvanično” ne postaje lopov, niti preśednik  zbog opravdane sumnje, već pošto se dokaže da je to. A na “protestu” nije bilo nikakvih novih dokaza koji bi svojim značajem promijenili zvanične rezultate izbora, niti očekivanja, osim velikih riječi i ogorčenja. Izgleda, naši poslanici više vole volonterski rad, nego li onaj za koji su plaćeni, pa umjesto plata trebalo bi im dodijeliti status “slobodnih umjetnika”. Inače, skupštinski rad obesmišljava sve partijske ulične proteste. (Ali ne i građanske!) Upravo, mi i nemamo dovoljno izgrađenu i poštovanu proceduru i moć skupštinskih organa, profesionalizam njenih nadledžnosti, pa se može reći da svi njeni potencijali nisu iskorišteni, što je zasluga istih partijskih poslanika, pa imaju vremena za estradu .

Falsifikovanje istorije

Piše: Bratislav Bato Medojević  02. 02. 2013.

Divnu knjigu, štampanu na Cetinju 1993. godine, izdala je Matica Crnogorska: Crnogorski jezik; od velikog čovjeka i naučnika Vojislava Nikčevića. Ali, čitajući Pobjedu ne mogu se načuditi čime se ova nevladina organizacija počela baviti. Nekad svetionik crnogorske kulture, a danas obični pamfletista.

Naime, kako je prenijela Pobjeda, kojoj su u zadnje vrijeme pamfleti svakodnevni domaći zadatak, nekakav imenjak prethodno pomenutom uzoru crnogorske kulture, Vojislav N. Nikčević je objavio knjigu u izdanju Matice Crnogorske: Duklja i Prevalitana, u kojoj načelno objavljuje da Sloveni nisu Sloveni već Skiti koji su živjeli na Balkanu. Ti Skiti su ratovali prije pet hiljada godina sa Kritima (krićanima), a osnovali su Medun, Duklju, Skadar, Budvu, Kotor… Koliko vidim iz novinskog teksta, knjigu ne moram pročitati, jer se i u njenoj najavi promovišu „činjenice“ koje se kose sa najelementarnijim znanjem iz istorije, a autor se predstavlja kao „ekspert za istoriju srednjeg vijeka i arhajsku antiku“. Zvučna i neobična titula bez zvanja ispred imena autora, još čudnija senzacionalistička najava koja kaže: „Dobili smo knjigu koja osvjetljava dio naše dalje prošlosti, o kome se ćuti i koji nam je do sad bio poznat isključivo po svjedočanstvima latinskih i grčkih hroničara. Njom je obuhvaćen period od oko 5000 godina.“

Krizna pamet i hilava politika

Piše: Bratislav Bato Medojević  30. 01. 2013

Da li zbog hladnih zimskih dana ili prezasićenosti teškom realnosti, kulturna događanja u Podgorici gotovo da ne postoje. Dobro plaćeno Nacionalno pozorište tezgari sa alternativom, a Centar savremene umjetnosti je iz Galerije Dvorac Petrovića preselio izložbu Egipatske moderne umjetnosti, trista metara dalje, u Galeriju Centar, pa su građani Podgorice, pored čitave prethodne godine, mogli nanovo da uživaju u nadgledanju paučine ove izložbe – cijeli mjesec. Ali, danonoćno radi kablovska televizija, a na njoj se moglo viđeti i skorašnje skupštinsko dosađivanje. A, kad je tako, ponuđeno ne treba odbijati, pa taj vidan sadržaj programa, kao zamjenu za duhovna događanja, treba ponekad i kulturološki opisati, jer je politika postala glavni kreator kulture, a mediji njen najvažniji izvođač – slika i prilika.

Nacionalna geografija

Piše: Bratislav Bato Medojević  06. 01. 2013.

Mi spadamo u privilegovane narode. Između ostalog, možemo da biramo slavlja po gregorijanskom ili julijanskom kalendaru. Kako god, posle pravoslavne Nove godine koju je Sv. Crnogorska crkva još jednom dočekala pod vedrim nebom u svojoj suverenoj državi, red je da se tim povodom prisjetimo nekih činjenica iz prošlosti  na Balkanu. Ali, bez gusala. A đe je Balkan tu su i dosadne brutalnosti: sukobi oko međaša, svojatanja tuđe imovine. Mada se o tome epikurejski poduže ćuti, Strazbur je na površinu izbacio mnoge davnašnje teme koje govore da „savremeni“ interesi  na Balkanu u mnogo čemu nijesu po svojoj manifestaciji ništa novo od onih iz daleke ili bliže prošlosti. Ipak, može se i reći da smo danas udaljeniji od realnosti nego li u vrijeme renesanse i baroka, kojih kod nas jedva da je i bilo, a humanizam smo zapamtili jedino u socijalizmu.

Sistem apanaž-paravana u Kulturi

Piše: Bratislav Bato Medojević 31. 12. 2012.

Đe je ta transparentnost rada na koju nas opominju iz Evrope, i đe naći dobru ilustraciju za tako nešto kad je u nekim ministarstvima nikada nije bilo. Svakako ni u Pobjedi, ali je ona dobar ilustrator naše stvarnosti. Ovih zadnjih decembarskih dana je objavila jedan članak koji se komotno može nazvati pamfletom, jer, umjesto da objasni on simulira istinu i nekako zvanično, da kažem, hirotoniše neznanje svojom neprofesionalnošću. I kao po običaju potpisan je inicijalima iza kojih se obično krije neko iz redakcije. U nadnaslovu piše “Sjednica Nacionalnog savjeta za kulturu”; a u naslovu stoji “Svi zadaci za ovu godinu ispunjeni”, kao u vrijeme soc-propagandi. A koji i kakvi zadaci, o tome ni riječi.

Istraživanja u slikarstvu

Intervju sa akademskim slikarom Bratislavom Batom Medojevićem  vodila je novinarka RTCG-a Sanja Pejović. Tekst se odnosi na dio razgovora  koji je emitovan u emisiji Rejting, Radia 98., dvadesetog decembra 2012. godine.

Da pričamo o Vašem stvaralaštvu. U kojim tehnikama uglavnom radite i recite nam nešto i o prezentaciji Vaših radova na sajtu koji nosi naziv Terra?

_Moje stvaralaštvo je podijeljeno na cikluse. Ti su ciklusi izraženi u različitim tehnikama. Nezavisni su jedan od drugog, jer dok su jedni detaljno osmišljeni drugi su ekspresivni. Najveći ciklus čine portrtreti. 

Najčešće su to crteži rađeni tušem ili grafitom i nose naziv Saros, koji broji preko 15 000 radova. Čitav jedan grad likova. Ono što smatram najvrednijim i najsloženijim u mom istraživačkom radu je ciklus slika pod nazivom Terra. Njemu sam morao prilagoditi sve, pa i svoj temperament. To je ciklus sa tematskom sadržinom koji je iziskivao veliki trud zbog same složenosti tehnike a naročito težine ideja koje u sobi nosi. Taj ciklus sam započeo početkom devedesetih i mada je potpuno izgrađen na temeljima klasičnog štafelajskog slikarstva nešto je novo u slikarstvu. Neke od tih slika postavio sam na sajtu koji nosi isti naziv Terra (www. terra-art.com), i tako dobio veliku publiku. Sajt posjećuju ljudi sa svih kontinenata, i vjerujem svih država svijeta.

Kultura insinuacija udruženog rada

Piše: Bratislav Bato Medojević  12. 12. 2012.

                                                              

Kod nas se svašta događa i tamo đe nema ničega, kao na gradskom otpadu. Psihoanalitički orjentisani estetičari bi diagnostički rekli: prazna introverzno troma patetika – sva u frontalu. Ali mi bježimo od svake dijagnoze jer više volimo da pjanimo mozak sa praznim pričama. Tako prošle subote na državnoj televiziji iz „reportaža“:  doznasmo, u dva navrata da je Stefan Nemanja uzdigao crnogorsku umjetnost do kosmičkih visina, ali i da je neko iz Crne Gore razbio nos Mikalanđelu, i to čekićem pravo u nos; a u drugoj „reportaži“ - da je sav trud Pavla Mijovića  propao iz nečijeg nezanja, pa je tako (zahvaljujući neznalicama ove „naučne“ emisije), opet, tuški Birziminijum nastao na tlu Alate, današnje Podgorice, i da je ona dobila naziv čisto iz poetskih razloga i ako se tada nalazila pored (nepoetične) Ribnice i pod (nepoetičnim) Ljubovićem, što je ipak previše za jedno domaće „naučno“ prijepodne. A o „Pobjedi“ i njenim denikejovski pokretnim bubuljima i performansima je postalo degutantno i govoriti. Što nas podsjeća da je krajnje vrijeme da i u državnim medijima pored istraživačkog novinarstva treba potsticati razvoj stvaralaštva, i uključivati stručni kadar u to, a ne samo, i samo domaće „guslare“ po stranačkoj preporuci i internet jadanja iz tuđeg dvorišta.

"Kultura" varvarstva državnih institucija

Piše: Bratislav Bato Medojević  26.09.2012.

Istina kao da je van našeg domašaja pa se danas u novinarstvu gotovo sve svodi u rekla-kazala. Od novinara se ne traži da budu orlovi već da ćukaju sa kokošima, zbog čega u poslednje vrijeme krupni događaji neopaženo izmiču zbog jeftine površnosti izveštavanja i uvrnutih bučnih propagandi. Isto kao u Elektrodistribuciji, imaju velike gubitke (istine) u prenosu na mreži. Tako nas mediji šturo obavijestiše o svemu, pa i o tome da je ministar za kulturu Branislav Mićunović dobio “radni prostor” od 75. kvadrata u “Profesorskoj zgradi”, u Podgorici, nedaleko od dva stana koja je sa suprugom dobio od Crnogorskog pozorišta u zgradi “Vektre”, koja opet nije tako daleko od njine kuće u Baru, ako se uzme u obzir da je cjelokupnu administraciju ministarstva iz Podgorice preselio na Cetinje đe niko od njih nema stan, a mnogi ni u Podgorici. Ipak, ja se nadam onom najvažnijem: da su kamere zabilježile za buduća pokolenja najveće ostvarenje ovog reditelja – pozorišnu adaptaciju Gorskog vijenca iz 1997. godine u kojoj iguman Stefan igra košarku.

YU EKSPRESIONIZAM, SOCREALIZAM I SOC ART

Piše:Bratislav Bato Medojević  14. 07. 2012.    

                                         

U okviru povremenog Podgoričkog kulturnog ljeta, u Modernoj galeriji otvorena je 11. jula izložba pod nazivom Koloristički ekspresionizam u jugoslovenskom slikarstvu. Slike na ovoj izložbi su iz fundusa Muzeja Cetinja. Izložbu čine 18 umjetničkih djela istaknutih jugoslovenskih slikara koji su po svom stvaralačkom opusu bili prepoznatljivi kao ekspresionisti, u širem značenju, bez obzira na druge opservacije: Milan Konjović, Jovan Bijelić, Nikola Graovac, Stojan Aralica, Miloš Vušković, Lazar Ličenski, Savo Radulović, Zora Petrović, Filo Filipović. Ovaj mali opus slika i umjetnika je fragmentaran i ne može se, ni približno, uzeti kao realan preśek ekspresionizmom bogate jugoslovenske scene. Ipak, svojim suverenim kvalitetom svaka od  izloženih slika govori o individualnoj likovnoj snazi svakog autora ponaosob.

Heroine u beznađu

Piše: Bratislav Bato Medojević  03. 07 2012.

U Galeriji Centar otvorena je 03. 07. 2012. godine izložba instalacija Srpske umjetnice Milice Rakić pod nazivom: Rođena bez razloga. Ova izložba pokazuje feminističku nastrojenost umjetnice koja u svom promišljanju uzima za podlogu položaj izbora, kako simboliku žene tako i promjenljivost vrijednosti vremena u kome egzistira. Tako su se vanvremenske heroine i najveći čovjekovi ideali našli kod Milice u intelektualnom beznađu leksičkih banalnosti – do skaradnosti.

Nekad su umjetnici arhetipe ženske postojanosti pored ljepote veličali i duhovnom, etičkom snagom Temide, viteštvu Amazonki i krilate Nike (Pobjede), ili hrabrim patriotizmom žena iz Karije koje su pretočene u danas nam poznate vanvremenske karijatide koje drže nebeski svod trema Erehtejona na Akropolju. Tada atinske umjetnike nije sprečavao rat sa Spartom da sa divljenjem i nadahnuto predstave podvig, duhovnu važnost i veličinu žena spartanske Karije. Milica očigledno ni o tome ne zna ništa. Ona uz fotografije izuzetnih žena, jugoslovenskih narodnih heroja koje su stale u odbranu slobode od fašizma, aplicira tiradom banalnih tekstova poput: „Kosmonauti su jebeno lepi“, „Sanjam da imam kurac umesto leve sise“.

Likovnost kao misterija

Piše:  Bratislav Bato Medojević  01. 06. 2012.    
               

Ovih dana je u Sarajevskoj Skenderiji u renomiranoj galeriji Kolegijum artistikum otvorena izložba akademskog slikara Dževdeta Nikočevića. U Podgorici smo navikli gledati njegova uspješna ostvarenja u tehnikama vezanim za ulje. Ovđe su svi izloženi radovi rađeni laviranim tušem. Izložba je svojim kvalitetom pobudila veliko interesovanje sarajlija, posebno stručne javnosti.

Za ovu izuzetnu izložbu nameće mi se samo jedna riječ: odlično!, i uz kratko objašnjenje za koju me pomenuta izuzetna riječ riječ obavezuje.

Papir je kao podloga po svojoj jednostavnoj prirodi specifično čudo u likovnoj umjetnosti a kod Dževdeta on u punom svjetlu pokazuje svoju dušu sa svim afinitetima koja nosi otkrivajući i svoja nadrealna svojsva što je pospješilo sveopštu dubinu i puniju slikovitost izražavanja da i sama likovnost odiše misterijom. A to je rijetkost koja pokazuje istančane vrijednosti autora kao kod pravih majstora slikarstva. Odlična je i hrabra tonska kompozicijska složenost unutar svakog djela koja je cjelokupnoj formi pružila atraktivnost. Realno i apstrakto se prožimaju skladno noseći u sebi nadrealna svojstva ali i virtuoznost i snagu autora. Sve je sa mjerom i harmoničnim ritmom izdignuto u nekom beskonačnom trajanju: suptilno i čulno, izjedačenih kvaliteta u cijelom opusu izloženih djela.

Autor je znalački ispoštovao sva likovna svojstva, prirodu i mogućnosti materijala koja je koristio i ona su mu uzvratila istom mjerom, kako to od vajkada biva kod uspješnih umjetnika.

Mr. Motka

Piše: Bratislav Bato Medojević  31. 05. 2012.

Trenutno razmišljam o etničkim identitetskim razlikama i tome kada je ortodoksna srpska poslovica “nema leba bez motike” ovđe imala primjenu. Možda je u pitanju samo permutacija, pa motiku trebamo čitati kao motka, što je bliže našoj etnologiji. Odmah da kažem: da Crna Gora zarobljena korupcijom i neriješenim identitetskim pitanjima ima i svojih prednosti. Baš u takvoj sam došao do saznanja da je etika sastavni dio istine.  Do tog sam otkrića došao razmišljajući o razlozima straha Crnogoraca pred istinom. Mada, to i  nije neka nόvina jer se davno po uzoru na Akademove vrline  formirala prva Akademija. Ipak, nemamo mi Akadema, pa je kod nas Helena još u zarobljeništvu. Ona je upravo u našim akademijama i zatočena.

Šta bi tek sve postigao Ajnštajn, Tesla, Darvin, Sveti Pavle, Pikaso… u životu da su nekim čudom, kao neki od nas, bili okićeni magistraturom, doktoratom – akademizmom i drugim apanažama?

Dali u nadrealizamu

Piše: Bratislav Bato Medojević  23.04.2012.                                              

U Modernoj galeriji Podgorice, Princ Nikola Petrović otvorio je izložbu grafika legendarnog španskog nadrealiste Salvadora Dalija.

„Neobični su putevi Gospodnji.“  Za razliku od Pikasa koji je pobjegao iz fašističke Španije glavom bez obzira, Dali je u njoj bezbrižno uživao. Živio je neometano u svom dvorcu, uz Frankova odlikovanja i pažnju odvojen od zemljine kugle debelim slojevima neoaristokratskog luksuza. U isto vrijeme u svoj svojoj slavi Pikaso je sasvim skromno živio u Parizu. Oni su Španiji bili najbolji most sa tada udaljenom Evropom. Sada su od njihovih domova pretvoreni reprezentativni muzeji, njima posvećeni.

Dali je u svijetu najbolje popularisao cijeli nadrealizam. Dao mu je posebnu čar i šarm svojom likovnošću i stilom života. Na ovoj izložbi predstavljeno je oko 200 njegovih grafika iz dva ciklusa: „Božanstvena komedija“ i „Biblija Sakra“ (Sveto Pismo). Time je svojim građanima Moderna galerija Podgorice još jednom potvrdila da je pravi lider u kvalitetnim izložbenim prezentacijama umjetnosti.