Uniformisanje nacija i Njegoš

Piše: Bratislav Bato Medojević  10. 06. 2013.   

Milenko A. Perović, u svom obraćanju Pobjedi, sa tekstom pod nazivom: „ Njegoš i nacionalno pitanje“,  objašnjavao je pojam nacije. Zapravo, Perović  pojam nacije bazira isključivo kao političku kategoriju sa tendencijom njenog uniformisanja. On kaže: „Nacija je politički narod!“  Umjesto da objasni i konkretizuje svoju tvrdnju, zašto „politički“ razdvaja pojam nacije od naroda, on dijalektički ide u veća apstrahovanja i uvodi u problematičnu terminologiju „polu-nacija“, i specifično viđenje nacionalizma kao tribalno apolitično stanje, čime je dijelom otišao u kontradiktornost i nerazumijevanje. Tako su se pojmovi „narod“ i „nacija“  našli u suprotnim taborima, pa je nacija postala politička konstrukcija/konstitucija a narod neka neorganizovana masa koja tumara po hadu kao polu-nacija. Razmotrimo li ishodište cijele te priče nikad nećemo biti sigurni u saznanju da li su Rimljani bili narod ili nacija, ili su to postali tek kao Italijani - njini potomci; ili, kad i na kom stupnju su Jevreji i drugi drevni narodi postali nacija, jer, Perović u tekstu nije objasnio  ni šta su Rimljani podrazumijevali pod pojmom nacija (natio), iako od njih polazi i izreka da je: zakon nacije - zakon doma, i  zašto otsupa od njenog elementarnog objašnjenja, ali je kategoričan u stavu da su Albanci i drugi narodi na Balkanu polu-nacije, što podrazumijeva neko nedefinisano antropo-monstruozno stanje, poput kentaura. Pored iznešenog Perović ulazi u protivrječnost i kad tumači Njegoša kao apolitičnog borca za slobodu. U suštini, može se reći da je napravio jedan izuzetak, iscrpio je sve svoje „filozofske“ mogućnosti u pravljenju pamfleta.

Aporemska estetika u Veneciji

Piše: Bratislav Bato Medojević   31. 05. 2013.

                                           

Na uzburkanoj sceni društvenog života saobraćaju skandali/afere na sve strane i nivoe, pa se stiče dojam da Uzvišene Crne Gore nema. U zemlji slavnih i ponosnih predaka zavladala je moralna panika. A, ako je suditi po objašnjenju sociologa (J. Young i S. Cohen), „moralna panika“  označava: „stanje duha koje nastaje plasiranjem informacija, ili dezinformacija o pojedinim iskonstruisanim, ili preuveličanim incidentima u oblastima društvenog interesa“. Usled čega se i vijesti dana u medijima objavljuju po ličnom nahođenju. Ne igra ulugu važnost, već politički tabor i lični prohtjevi, poput strane propagande za enklave. Takvu diskreditaciju isine opravdavaju  zahtjevima auditorijuma koji tutorišu. Kad se zaboravi na kodeks kulture i novinarsku etiku kompleksi  (po K.G. Jungu) lako i spontano izbijaju u sfere svijesti i zaposijedaju funkcije ega, obavljajući, naizgled, njegove funkcije, pa „ono što koristi pametnima za saznanje, umišljenim služi za zamlaćivanje“.

U realnosti apsurda

Piše: Bratislav Bato Medojević  05. 05. 2013. 

                                    

Nekad je u svojoj kolijevci teatar apsurda ismijavao nevrijednosti društva. Preokrenut u njegovu suprotnost i potsmijavanje etičkim vrijednostima, on se kod nas pretvorio u realnost javnog života. U poremećenom sistemu vrijednosti: propagande, partijske uredbe, direktive, prazne deklaracije, pamfleti, veze, licemjerja, hirovi, nepotizmi, korupcije, šovinizmi i mahinacije postaju jači od zakona i etičke odgovornosti, stvarajući time i od nekih javnih ličnosti, centre laži, spekulacija i naređivanja, oko čijih se zloupotrijebljenih funkcija, radi lake zarade i privilegija, kupi podanička svijest onih koji žele zakučiti više od onog što im pripada, kao u nekoj antievolucijskoj, orvelovski apokaliptičnoj slici poživotinjenja koja prikazuje  nemile prizore zavisti i pohlepnog guranja oko korita zbog kakvog većeg komada, posle kojeg se može„otmeno“  uzdići glava i prošetati  (TV) selom sa rukama u džepovima. I to sve u vrijeme velikih štrajkova gladi kakve ova slobodarska zemlja ne pamti.

Nemoguća misija nelogičnosti

Piše: Bratislav Bato Medojević  22. 04. 2013.

                                                   

Izabran je Novi-stari preśednik države. Mada opozicija sumnja u izbornu krađu, ipak, davno je rečeno: Učinjenom poslu nema mane. Ali, nama se događa “pamet” - post festum, jer sa logikom teško kuburimo - nije pristrasna. Na njoj počiva Evropska unija i sav ostali civilizacijski svijet. U njenom bukvaru piše da je svaka krađa kriminal, ali niko “zvanično” ne postaje lopov, niti preśednik  zbog opravdane sumnje, već pošto se dokaže da je to. A na “protestu” nije bilo nikakvih novih dokaza koji bi svojim značajem promijenili zvanične rezultate izbora, niti očekivanja, osim velikih riječi i ogorčenja. Izgleda, naši poslanici više vole volonterski rad, nego li onaj za koji su plaćeni, pa umjesto plata trebalo bi im dodijeliti status “slobodnih umjetnika”. Inače, skupštinski rad obesmišljava sve partijske ulične proteste. (Ali ne i građanske!) Upravo, mi i nemamo dovoljno izgrađenu i poštovanu proceduru i moć skupštinskih organa, profesionalizam njenih nadledžnosti, pa se može reći da svi njeni potencijali nisu iskorišteni, što je zasluga istih partijskih poslanika, pa imaju vremena za estradu .

Falsifikovanje istorije

Piše: Bratislav Bato Medojević  02. 02. 2013.

Divnu knjigu, štampanu na Cetinju 1993. godine, izdala je Matica Crnogorska: Crnogorski jezik; od velikog čovjeka i naučnika Vojislava Nikčevića. Ali, čitajući Pobjedu ne mogu se načuditi čime se ova nevladina organizacija počela baviti. Nekad svetionik crnogorske kulture, a danas obični pamfletista.

Naime, kako je prenijela Pobjeda, kojoj su u zadnje vrijeme pamfleti svakodnevni domaći zadatak, nekakav imenjak prethodno pomenutom uzoru crnogorske kulture, Vojislav N. Nikčević je objavio knjigu u izdanju Matice Crnogorske: Duklja i Prevalitana, u kojoj načelno objavljuje da Sloveni nisu Sloveni već Skiti koji su živjeli na Balkanu. Ti Skiti su ratovali prije pet hiljada godina sa Kritima (krićanima), a osnovali su Medun, Duklju, Skadar, Budvu, Kotor… Koliko vidim iz novinskog teksta, knjigu ne moram pročitati, jer se i u njenoj najavi promovišu „činjenice“ koje se kose sa najelementarnijim znanjem iz istorije, a autor se predstavlja kao „ekspert za istoriju srednjeg vijeka i arhajsku antiku“. Zvučna i neobična titula bez zvanja ispred imena autora, još čudnija senzacionalistička najava koja kaže: „Dobili smo knjigu koja osvjetljava dio naše dalje prošlosti, o kome se ćuti i koji nam je do sad bio poznat isključivo po svjedočanstvima latinskih i grčkih hroničara. Njom je obuhvaćen period od oko 5000 godina.“

Krizna pamet i hilava politika

Piše: Bratislav Bato Medojević  30. 01. 2013

Da li zbog hladnih zimskih dana ili prezasićenosti teškom realnosti, kulturna događanja u Podgorici gotovo da ne postoje. Dobro plaćeno Nacionalno pozorište tezgari sa alternativom, a Centar savremene umjetnosti je iz Galerije Dvorac Petrovića preselio izložbu Egipatske moderne umjetnosti, trista metara dalje, u Galeriju Centar, pa su građani Podgorice, pored čitave prethodne godine, mogli nanovo da uživaju u nadgledanju paučine ove izložbe – cijeli mjesec. Ali, danonoćno radi kablovska televizija, a na njoj se moglo viđeti i skorašnje skupštinsko dosađivanje. A, kad je tako, ponuđeno ne treba odbijati, pa taj vidan sadržaj programa, kao zamjenu za duhovna događanja, treba ponekad i kulturološki opisati, jer je politika postala glavni kreator kulture, a mediji njen najvažniji izvođač – slika i prilika.

Nacionalna geografija

Piše: Bratislav Bato Medojević  06. 01. 2013.

Mi spadamo u privilegovane narode. Između ostalog, možemo da biramo slavlja po gregorijanskom ili julijanskom kalendaru. Kako god, posle pravoslavne Nove godine koju je Sv. Crnogorska crkva još jednom dočekala pod vedrim nebom u svojoj suverenoj državi, red je da se tim povodom prisjetimo nekih činjenica iz prošlosti  na Balkanu. Ali, bez gusala. A đe je Balkan tu su i dosadne brutalnosti: sukobi oko međaša, svojatanja tuđe imovine. Mada se o tome epikurejski poduže ćuti, Strazbur je na površinu izbacio mnoge davnašnje teme koje govore da „savremeni“ interesi  na Balkanu u mnogo čemu nijesu po svojoj manifestaciji ništa novo od onih iz daleke ili bliže prošlosti. Ipak, može se i reći da smo danas udaljeniji od realnosti nego li u vrijeme renesanse i baroka, kojih kod nas jedva da je i bilo, a humanizam smo zapamtili jedino u socijalizmu.

Sistem apanaž-paravana u Kulturi

Piše: Bratislav Bato Medojević 31. 12. 2012.

Đe je ta transparentnost rada na koju nas opominju iz Evrope, i đe naći dobru ilustraciju za tako nešto kad je u nekim ministarstvima nikada nije bilo. Svakako ni u Pobjedi, ali je ona dobar ilustrator naše stvarnosti. Ovih zadnjih decembarskih dana je objavila jedan članak koji se komotno može nazvati pamfletom, jer, umjesto da objasni on simulira istinu i nekako zvanično, da kažem, hirotoniše neznanje svojom neprofesionalnošću. I kao po običaju potpisan je inicijalima iza kojih se obično krije neko iz redakcije. U nadnaslovu piše “Sjednica Nacionalnog savjeta za kulturu”; a u naslovu stoji “Svi zadaci za ovu godinu ispunjeni”, kao u vrijeme soc-propagandi. A koji i kakvi zadaci, o tome ni riječi.

Istraživanja u slikarstvu

Intervju sa akademskim slikarom Bratislavom Batom Medojevićem  vodila je novinarka RTCG-a Sanja Pejović. Tekst se odnosi na dio razgovora  koji je emitovan u emisiji Rejting, Radia 98., dvadesetog decembra 2012. godine.

Da pričamo o Vašem stvaralaštvu. U kojim tehnikama uglavnom radite i recite nam nešto i o prezentaciji Vaših radova na sajtu koji nosi naziv Terra?

_Moje stvaralaštvo je podijeljeno na cikluse. Ti su ciklusi izraženi u različitim tehnikama. Nezavisni su jedan od drugog, jer dok su jedni detaljno osmišljeni drugi su ekspresivni. Najveći ciklus čine portrtreti. 

Najčešće su to crteži rađeni tušem ili grafitom i nose naziv Saros, koji broji preko 15 000 radova. Čitav jedan grad likova. Ono što smatram najvrednijim i najsloženijim u mom istraživačkom radu je ciklus slika pod nazivom Terra. Njemu sam morao prilagoditi sve, pa i svoj temperament. To je ciklus sa tematskom sadržinom koji je iziskivao veliki trud zbog same složenosti tehnike a naročito težine ideja koje u sobi nosi. Taj ciklus sam započeo početkom devedesetih i mada je potpuno izgrađen na temeljima klasičnog štafelajskog slikarstva nešto je novo u slikarstvu. Neke od tih slika postavio sam na sajtu koji nosi isti naziv Terra (www. terra-art.com), i tako dobio veliku publiku. Sajt posjećuju ljudi sa svih kontinenata, i vjerujem svih država svijeta.

Kultura insinuacija udruženog rada

Piše: Bratislav Bato Medojević  12. 12. 2012.

                                                              

Kod nas se svašta događa i tamo đe nema ničega, kao na gradskom otpadu. Psihoanalitički orjentisani estetičari bi diagnostički rekli: prazna introverzno troma patetika – sva u frontalu. Ali mi bježimo od svake dijagnoze jer više volimo da pjanimo mozak sa praznim pričama. Tako prošle subote na državnoj televiziji iz „reportaža“:  doznasmo, u dva navrata da je Stefan Nemanja uzdigao crnogorsku umjetnost do kosmičkih visina, ali i da je neko iz Crne Gore razbio nos Mikalanđelu, i to čekićem pravo u nos; a u drugoj „reportaži“ - da je sav trud Pavla Mijovića  propao iz nečijeg nezanja, pa je tako (zahvaljujući neznalicama ove „naučne“ emisije), opet, tuški Birziminijum nastao na tlu Alate, današnje Podgorice, i da je ona dobila naziv čisto iz poetskih razloga i ako se tada nalazila pored (nepoetične) Ribnice i pod (nepoetičnim) Ljubovićem, što je ipak previše za jedno domaće „naučno“ prijepodne. A o „Pobjedi“ i njenim denikejovski pokretnim bubuljima i performansima je postalo degutantno i govoriti. Što nas podsjeća da je krajnje vrijeme da i u državnim medijima pored istraživačkog novinarstva treba potsticati razvoj stvaralaštva, i uključivati stručni kadar u to, a ne samo, i samo domaće „guslare“ po stranačkoj preporuci i internet jadanja iz tuđeg dvorišta.

"Kultura" varvarstva državnih institucija

Piše: Bratislav Bato Medojević  26.09.2012.

Istina kao da je van našeg domašaja pa se danas u novinarstvu gotovo sve svodi u rekla-kazala. Od novinara se ne traži da budu orlovi već da ćukaju sa kokošima, zbog čega u poslednje vrijeme krupni događaji neopaženo izmiču zbog jeftine površnosti izveštavanja i uvrnutih bučnih propagandi. Isto kao u Elektrodistribuciji, imaju velike gubitke (istine) u prenosu na mreži. Tako nas mediji šturo obavijestiše o svemu, pa i o tome da je ministar za kulturu Branislav Mićunović dobio “radni prostor” od 75. kvadrata u “Profesorskoj zgradi”, u Podgorici, nedaleko od dva stana koja je sa suprugom dobio od Crnogorskog pozorišta u zgradi “Vektre”, koja opet nije tako daleko od njine kuće u Baru, ako se uzme u obzir da je cjelokupnu administraciju ministarstva iz Podgorice preselio na Cetinje đe niko od njih nema stan, a mnogi ni u Podgorici. Ipak, ja se nadam onom najvažnijem: da su kamere zabilježile za buduća pokolenja najveće ostvarenje ovog reditelja – pozorišnu adaptaciju Gorskog vijenca iz 1997. godine u kojoj iguman Stefan igra košarku.

YU EKSPRESIONIZAM, SOCREALIZAM I SOC ART

Piše:Bratislav Bato Medojević  14. 07. 2012.    

                                         

U okviru povremenog Podgoričkog kulturnog ljeta, u Modernoj galeriji otvorena je 11. jula izložba pod nazivom Koloristički ekspresionizam u jugoslovenskom slikarstvu. Slike na ovoj izložbi su iz fundusa Muzeja Cetinja. Izložbu čine 18 umjetničkih djela istaknutih jugoslovenskih slikara koji su po svom stvaralačkom opusu bili prepoznatljivi kao ekspresionisti, u širem značenju, bez obzira na druge opservacije: Milan Konjović, Jovan Bijelić, Nikola Graovac, Stojan Aralica, Miloš Vušković, Lazar Ličenski, Savo Radulović, Zora Petrović, Filo Filipović. Ovaj mali opus slika i umjetnika je fragmentaran i ne može se, ni približno, uzeti kao realan preśek ekspresionizmom bogate jugoslovenske scene. Ipak, svojim suverenim kvalitetom svaka od  izloženih slika govori o individualnoj likovnoj snazi svakog autora ponaosob.

Heroine u beznađu

Piše: Bratislav Bato Medojević  03. 07 2012.

U Galeriji Centar otvorena je 03. 07. 2012. godine izložba instalacija Srpske umjetnice Milice Rakić pod nazivom: Rođena bez razloga. Ova izložba pokazuje feminističku nastrojenost umjetnice koja u svom promišljanju uzima za podlogu položaj izbora, kako simboliku žene tako i promjenljivost vrijednosti vremena u kome egzistira. Tako su se vanvremenske heroine i najveći čovjekovi ideali našli kod Milice u intelektualnom beznađu leksičkih banalnosti – do skaradnosti.

Nekad su umjetnici arhetipe ženske postojanosti pored ljepote veličali i duhovnom, etičkom snagom Temide, viteštvu Amazonki i krilate Nike (Pobjede), ili hrabrim patriotizmom žena iz Karije koje su pretočene u danas nam poznate vanvremenske karijatide koje drže nebeski svod trema Erehtejona na Akropolju. Tada atinske umjetnike nije sprečavao rat sa Spartom da sa divljenjem i nadahnuto predstave podvig, duhovnu važnost i veličinu žena spartanske Karije. Milica očigledno ni o tome ne zna ništa. Ona uz fotografije izuzetnih žena, jugoslovenskih narodnih heroja koje su stale u odbranu slobode od fašizma, aplicira tiradom banalnih tekstova poput: „Kosmonauti su jebeno lepi“, „Sanjam da imam kurac umesto leve sise“.

Likovnost kao misterija

Piše:  Bratislav Bato Medojević  01. 06. 2012.    
               

Ovih dana je u Sarajevskoj Skenderiji u renomiranoj galeriji Kolegijum artistikum otvorena izložba akademskog slikara Dževdeta Nikočevića. U Podgorici smo navikli gledati njegova uspješna ostvarenja u tehnikama vezanim za ulje. Ovđe su svi izloženi radovi rađeni laviranim tušem. Izložba je svojim kvalitetom pobudila veliko interesovanje sarajlija, posebno stručne javnosti.

Za ovu izuzetnu izložbu nameće mi se samo jedna riječ: odlično!, i uz kratko objašnjenje za koju me pomenuta izuzetna riječ riječ obavezuje.

Papir je kao podloga po svojoj jednostavnoj prirodi specifično čudo u likovnoj umjetnosti a kod Dževdeta on u punom svjetlu pokazuje svoju dušu sa svim afinitetima koja nosi otkrivajući i svoja nadrealna svojsva što je pospješilo sveopštu dubinu i puniju slikovitost izražavanja da i sama likovnost odiše misterijom. A to je rijetkost koja pokazuje istančane vrijednosti autora kao kod pravih majstora slikarstva. Odlična je i hrabra tonska kompozicijska složenost unutar svakog djela koja je cjelokupnoj formi pružila atraktivnost. Realno i apstrakto se prožimaju skladno noseći u sebi nadrealna svojstva ali i virtuoznost i snagu autora. Sve je sa mjerom i harmoničnim ritmom izdignuto u nekom beskonačnom trajanju: suptilno i čulno, izjedačenih kvaliteta u cijelom opusu izloženih djela.

Autor je znalački ispoštovao sva likovna svojstva, prirodu i mogućnosti materijala koja je koristio i ona su mu uzvratila istom mjerom, kako to od vajkada biva kod uspješnih umjetnika.

Mr. Motka

Piše: Bratislav Bato Medojević  31. 05. 2012.

Trenutno razmišljam o etničkim identitetskim razlikama i tome kada je ortodoksna srpska poslovica “nema leba bez motike” ovđe imala primjenu. Možda je u pitanju samo permutacija, pa motiku trebamo čitati kao motka, što je bliže našoj etnologiji. Odmah da kažem: da Crna Gora zarobljena korupcijom i neriješenim identitetskim pitanjima ima i svojih prednosti. Baš u takvoj sam došao do saznanja da je etika sastavni dio istine.  Do tog sam otkrića došao razmišljajući o razlozima straha Crnogoraca pred istinom. Mada, to i  nije neka nόvina jer se davno po uzoru na Akademove vrline  formirala prva Akademija. Ipak, nemamo mi Akadema, pa je kod nas Helena još u zarobljeništvu. Ona je upravo u našim akademijama i zatočena.

Šta bi tek sve postigao Ajnštajn, Tesla, Darvin, Sveti Pavle, Pikaso… u životu da su nekim čudom, kao neki od nas, bili okićeni magistraturom, doktoratom – akademizmom i drugim apanažama?

Dali u nadrealizamu

Piše: Bratislav Bato Medojević  23.04.2012.                                              

U Modernoj galeriji Podgorice, Princ Nikola Petrović otvorio je izložbu grafika legendarnog španskog nadrealiste Salvadora Dalija.

„Neobični su putevi Gospodnji.“  Za razliku od Pikasa koji je pobjegao iz fašističke Španije glavom bez obzira, Dali je u njoj bezbrižno uživao. Živio je neometano u svom dvorcu, uz Frankova odlikovanja i pažnju odvojen od zemljine kugle debelim slojevima neoaristokratskog luksuza. U isto vrijeme u svoj svojoj slavi Pikaso je sasvim skromno živio u Parizu. Oni su Španiji bili najbolji most sa tada udaljenom Evropom. Sada su od njihovih domova pretvoreni reprezentativni muzeji, njima posvećeni.

Dali je u svijetu najbolje popularisao cijeli nadrealizam. Dao mu je posebnu čar i šarm svojom likovnošću i stilom života. Na ovoj izložbi predstavljeno je oko 200 njegovih grafika iz dva ciklusa: „Božanstvena komedija“ i „Biblija Sakra“ (Sveto Pismo). Time je svojim građanima Moderna galerija Podgorice još jednom potvrdila da je pravi lider u kvalitetnim izložbenim prezentacijama umjetnosti.

LAŽNI GRAĐANIN

Piše: Bratislav Bato Medojević  25.09.2011.

U Crnoj Gori seljak je bio važna istorijska ličnost – kao nekad u Sparti. Postojalo je Cetinje kao duhovni i etnički centar, ali nije imalo građana. Odlučivalo se na Zborovima, a prvi parlament Kralja Nikole činili su seljaci. Poslije drugog svetskog rata uslijedila je velika migracija seoskog stanovništva u gradove. Bez obzira što je migracija bila velika, u Crnoj Gori sela nijesu izgubila svoj identitet i mentalnu strukturu i ako se njina istorijska važnost promijenila selidbom u grad. Ipak, vitez je ostao u prošlosti ostavljajući za sobom ogoljenu seljačku prazninu u mitološkom vakuumu.

KULTURA I POLITIKA U AMBIJENTU DIVLJE LJEPOTE

Piše: Bratislav Bato Medojević

Iz Epiloga knjige Vizije umjetnosti u podnožju crnogorskih propileja 

        

Uvijek su se mnogi nevrijedni faktori nametali da budu prominenti vrijednosnih sistema. Neke od njih donosila je moda a neke i neznanje. Tom društvu žele da preferiraju jer im se sviđa legitimnost kulturoloških vrijednosti i ako je očigledno da im po prirodi stvari ne pripadaju, niti da ih razumiju. Bez obzira na sve, u svakom čovjeku postoji odgovornost za nedovoljnu aktivnost i zainteresovanost za svoje kulturološko okruženje, njegove vrijednosti i fenomene. Kultura čini dušu jednog naroda, na koju se reflektuju sva događanja ukupne stvarnosti, pa se kroz njenu prizmu mogu i definisati mnoge društvene pojave sa svim svojim protivrječnostima. Sve je u polju sistema kulture iako tako ne izgleda na prvi pogled onim ljudima kojima je i obrazovanje samo statistika i hronologija.

KRITIKA - BAUK PALANKE

Piše: Bratislav Bato Medojević

Kulturno podgoričko ljeto je zamrlo, ali nije bez dešavanja. Obilježeno je rušenjem legendarnog Kino-kulture. O toj farsi neću ni riječi progovoriti, kao ni o „građanskoj svijesti“ onih koji su sa njim odrastali. Govoriću o bauku koji neki nazivaju kritikom, a koja je nepoželjna malograđanskoj svijesti i samovolji.

U sve kompleksnijoj slici svijeta u kojoj dolazi do prožimanja i prisnih susreta nauke sa umjetnošću, intelektualna shvatanja se mijenjaju što dovodi i do novih pogleda i kreativnosti koja upotpunjuju polje savremene umjetnosti ali i površnog neoterizma koji potencira i pojave starih zabluda, preobučenih u novo ruho. Likovne kritike moraju biti reakcija na malograđansku primjenu  kulture kao ukus; umjetnosti kao sviđanje i odavno prisutne spekulacije (nebuloze, površnosti, kompleksi, imitiranja, izvještačenosti, dendizmi, dadaizmi, kulturtregeri, internacionalizovanja kiča, kontaminiranog politikanstva, propagandi...) kojim palanački etablisman obesmišljava sve vrijednosti kulture, pri čemu i umjetnost gubi svoje pravo značenje,  istinski smisao i identitet.

Likovni umjetnici i “talibani”

Piše: Bratislav Bato Medojević      14. 06. 2011.

Na međunarodnoj sceni , ali i kod nas, postoje mnogi likovni pravci, kao što postoje i mijenjaju se nalogodavci. U savremeno vrijeme, pored brojnih, vrijednih nōvina koje je donio civilizacijski kod, stvaraju se i nove mogućnosti za površne, šarlatanske tendencije koje se pripisuju likovnoj umjetnosti, bez ikakve osnove. Likovni kritičari, umjesto da čine dodatni napor u objašnjenju ovih fenomena, lagodno se prepuštaju stihiji. 

Pierre Pinoncelli nije došao iz kuće Velikog brata ili kakve Farme, već pravo iz Pariza (iz onog svijetlog ili mračnog, trebamo sami rasuditi) đe je vjerovatno imao namjeru da zabrine čitavo čovječanstvo sa svojim plenerističkim performansom (ili, kompleksom veličine malenkosti), śedeći nag na klozetskoj šolji u pozi Rodenovog Mislioca. (Roden je posle Mikelanđela jedan od najvećih svetskih vajara.) A, moguće je, da je to vidio od nekog karikaturiste, jer smo iste kreacije mogli viđati, i to još davno, kod Jugoslovenskih (u Ninu), kao satiru na razne gluposti. Stari vic za nove budale. Ali, van konteksta, ili pozorišne predstave, Pjer se perfidno ruga Rodenu i Umjetnosti.