Sistem apanaž-paravana u Kulturi

Piše: Bratislav Bato Medojević 31. 12. 2012.

Đe je ta transparentnost rada na koju nas opominju iz Evrope, i đe naći dobru ilustraciju za tako nešto kad je u nekim ministarstvima nikada nije bilo. Svakako ni u Pobjedi, ali je ona dobar ilustrator naše stvarnosti. Ovih zadnjih decembarskih dana je objavila jedan članak koji se komotno može nazvati pamfletom, jer, umjesto da objasni on simulira istinu i nekako zvanično, da kažem, hirotoniše neznanje svojom neprofesionalnošću. I kao po običaju potpisan je inicijalima iza kojih se obično krije neko iz redakcije. U nadnaslovu piše “Sjednica Nacionalnog savjeta za kulturu”; a u naslovu stoji “Svi zadaci za ovu godinu ispunjeni”, kao u vrijeme soc-propagandi. A koji i kakvi zadaci, o tome ni riječi.

Svaki normalan čovjek želi čuti za sve uspjehe u svojoj državi, ali i o tvorcima takvih zdanja, kako bi znao čemu i kome se zahvaliti. Ali, za takve nije ovaj tekst. Profesionalizam novinara je zakazao jer je bez provjere prenio samo one propagandne direktive za rulju koje su mu zvaničnici saopštili. Zapravo, kao u vrijeme sredjeg vijeka: iz “božijih” usta u “podaničke” uši.

Možda je razlog formiranja ovog Savjeta i taj što se odustalo od rada na strateški važnom Sistemu kulture, pa je zbog svih prethodnih neostvarenosti sad u vrijeme najavljene krize potrebnija prodaja Nove magle za raju. A, radi se o Ministru za kulturu koji je sazvao Nacionalni savjet za kulturu o kome građanstvo iz ovog teksta prvi put čuje da postoji jer se prvi put i pominje. Ko ga je formirao, na osnovu kojeg zakonskog akta i pod kakvim kriterijima to ostaje nepoznato, kao što je nepoznato i koliko članova broji i ko su ti članovi, pa ostaje sumnja da je poput kakvog kriznog štaba sklopljen na brzinu i na inicijativu samog ministra koji je i preśednik istog Savjeta. Dośetio se čovjek kako o državnom trošku da dođe do još jedne funkcije-apanaže, ali i kamuflira sav svoj prethodni uspjeh, odnosno, neuspjeh. Dakle, u apanažu od njega se može nadati sav ostali Savjet za buduća krizna vemena, jer je to, možda, i jedina svrha njegovog postojanja, pa s toga nije ni poželjno znati imena svih njegovih učesnika, jer bi se tek onda javnost “zbunila”. Inače, taj sazvani Savjet se na toj pomenutoj sjednici proslavio klimanjem glave ministru. Jer, sve nam ćeta. Zuvdija Hodžić je izjavio da: “Ministarstvo je uradilo mnogo više nego što smo se nadali”. Čega? Kad ni sufinansiranja za stvaralaštvo ove godine nije bilo, ali je Zuvdija imao izložbu svog kičeraja u Modernoj galeriji van svakog protokola i uz hvalospjev M. Lompara. Ali, ako je to ono što je mislio u obrazloženju da kaže, onda mu je bolje da se okrene svom peru za pisanje jer u likovnoj umjetnosti može samo proširivati moć kiču i protekcionaštvu.

Podnaslovi ovog teksta su: “Akcenti” i “Zadovoljstvo”. U Zadovoljstvu doslovno piše: “ U saopštenju koje je izdato nakon sjednice Nacionalnog savjeta za kulturu, navodi se da su članovi Savjeta: ‘izrazili zadovoljstvo ispunjenošću aktivnosti Akcionog plana za sprovođenje Nacionalnog programa razvoja kulture za 2012. godinu, sa prijedlogom mjera, te aktivnostima koje će Ministarstvo kulture, sa svojim institucijama, realizovati naredne godine, nakon usvajanja ovog dokumenta na Vladi”. Eto, čusmo prvi put i za taj Akcioni plan, koji je realizovan i dok nije postojao ni u Staroj vladi. Ali, ono: “Nacionalni program razvoja za 2012. godinu, sa prijedlogom mjera” je što bi skorojevići rekli: “vrhunsko”. Eto, sve bi to propalo, pa i program razvoja za 2012. da Stari ministar nije opet postao Novi.

Pitam se hoće li se dosjetiti i svi ostali ministri i ministarstva da formiraju Nacionalne savjete svojih ljubitelja o državnom trošku, i šta će u budućnosti raditi Agencija za nacionalnu bezbjednost kad ti savjeti po ministarstvima stvarno profunkcionišu.

Narode, srećni vam Novi.