Piše: Bratislav Bato Medojević 26. 11. 2013.
Pored mnogih gluposti koje donose svetska dešavanja ima i
lokanih. Toliko smo postali „autentični“ i u alternativnoj fizioterapiji da je na Cetinju stiglo blato s
Mrtvog mora, - kažu na radiu. (A komšija nastavlja: „Medicina kaže da je blato
zdravo pa se pitam zbog čega ono Njegoš reče da ima nešto svinjsko u čovjeku,
zaboga“?) Ovo naše ima „etičku“ konotaciju i upotrebljivo je samo u političke svrhe,
kao prljavi trikovi (Dirty Tricks). Uvijek je tako, redovno nas obavještavaju
mediji. Ali, kad se u neizvjesnoj stvarnosti, opterećenoj raznim strahovima i dirigovanom
neizvjesnošću, svakodnevno narodu ispira pamet lažnim obećanjima, nepotrebnim
informacijama i osmišljenim dezinformacijama, perfidnim anketama, on otupi a da
toga nije ni svjestan. Tada, ne samo da ne primjećuje gluposti kao takve, već, u
izmanipulisanoj suženoj svijesti, one usled malodušnosti poprime veliku važnost,
promijene i svrhu, da se u njima i uživa. Realiti zabava i cjelodnevni sport, do
besvijesti, na TV-u su tu, kao opijum, da završe započeti posao i odvoje nas od
vlastite egzistencije i stvarnosti života koji se guši od problema i pretvara u
golo isčekivanje koje traje u beskonačnost, dok od ličnosti (individualiteta) u
nama ne ostane ništa – osim poslušne glasačke mašine, ispunjene prizemnim
egzistencijalnim, ropskim strahovima, podložnim volji i hirovima vlastodržaca korumpiranog
poredka, koji svojim voljenim biračima,
dobre volje, daje u ruke testeru da sam sebi siječe granu na kojoj stoji, sve
dok „privatizacija“ bude kompletna. Jer, „kada je mozak narodu dovoljno ispran – doveden do ludila („driven
mad“), onda većina bez pogovora prihvata nezakonite radnje svoje vlade“ – kažu eksperti.
E. Džejns u knjizi: „Vazdušno (tj. informatičko) ratovanje i stres“, govori
kako treba manipulacijama stimulisati niz uzastopnih kriza i ljudi će
demolarisani i iz malodušnosti uraditi ono što se od njih traži. Tada su načini
glasanja i stranački inati suvišni. Neko će se i zapitati: pored domaće vlasti,
koliko je učešće Evrope u svemu tome? Ipak, odakle god da vodi porijeklo, za
glupost Seneka kaže da je najružnija prljavština ljudskog roda. One katastrofalne
proizvodi loša politika. A od loše politike na Balkanu samo je gore propagandno
novinarstvo bez etike, kojoj je znanje, istina i savjest najveći neprijatelj
još od početka devedesetih kad smo jurišali na Dubrovnik. Kažu: Vremena se
mijenjaju a navike ostaju iste, pa i pored svojih neprikoslovenih medija u
kojima obavljaju iscjeliteljske sposobnosti s blatom „mrtvog mora“ (tj. „privatizacijama“),
neki novinari nalaze zanimaciju da vrše
propagandu i van njih. Jednostavno, iako
jesu, ne žele biti na repu događaja, pa se „spontano“, jedne kristalne noći, desila i konferencija „novinara“ pod sloganom:
Riječ, slika i neprijatelj. Tako su i sami postali vijest, ništa manje važna od vremenske
prognoze vezane za Antarktik i globalno zagrijavanje. U te svrhe su spremili i
izložbu pod istim nazivom: „Riječ, slika i neprijatelj“, u svojstvu: političkih
izvođača radova, medijskih “umjetnika“ ili manipulatora javnog mnenja, u umjetničkom
paviljonu NVO ULUCG-a, u Podgorici. (Čiji
prostor svakako zjapi prazan jer su umjetnike otjerali, kao suvišne i besšumne proletere,
u strinin bezvazdušni prostor sa ubjeđenjem da im ni atelje nije bitan za
stvaralaštvo.) Izložba je koncipirana da proširi polarizaciju društva na medije,
kao pljuvanje iznad sebe unutar novinarskog esnafa, tako da se iz selektivno
priloženog dokaznog materijala ukaže „savjesnim“ prstom na bestijalnost
propagande nekih štampanih medija koji ukazuju na kriminal i korupciju - što je uvijek bila službena i moralna dužnost
novinarstva, kao i svih građana. Da li u smrtno bolesnoj džavi u kojoj je
životni prostor postao zagađen poitičkim podjelama, kriminalom i korupcijom,
kao i sam način razmišljanja koji vrednuje laž i prevaru - individualnu i
kolektivnu; ili sretnoj zemlji sa idealnim životom i besprekornom vladavinom
prava u kojoj građani, iz poštovanja, šapatom izgovaraju ime svog premijera,
koji, kao da je neđe, na nekoj śednici Vlade „cijelog univerzuma“, poput pape
Pia IX, objavio bulu o svojoj nepogrješivosti - ostalo je nepoznato i teško za
sažvakati.