PERVERZIJE ARTCENTЯALE

Piše: Bratislav Bato Medojević 14.02.2011.                                                      

Vraćajući se sa džoginga, znojav i zadihan, susrijećem prijatelja koji mi pokloni novi  broj časopisa Art centrala. U nadi da će mi okrijepiti novi dan svježim informacijama, požurih kući. Ali, od toga ništa. Nakon pregledanja shvatih da je časopis prepun bajatih tekstova koji su se mjesecima vukli, preturali, i provlačili preko raznih geografskih širina i dužina, svemirskih prostranstava, kvantnih vakuma, kvazara, crnih rupa, metamorfoza raznih sistema: od kataloga izložbi, monografija, preko ''Pobjede'' i sajtova, do ovog časopisa. I na kraju dugog i burnog vremena - ispalo je da su mnoge  teme duševne perverzije. U cjelini, kao što je rekao Seneka: “Ništa nije bjednije i svirepije od izvještačenosti”.  Ali, savjest traži  konkretnija objašnjenja, pa ga počeh veoma pažljivo čitati,  jer ga objavljuje institucija koja je od svog osnivanja držala primat visokog profesionalizma i kolegijalnosti. Uvijek pozitivnog duha. U vrijeme najvećih kriza i loših uslova za rad, oni su održavali visok nivo i bili u mnogo čemu ispred svih.

Dakle, časopis izdaje Centar savremene umjetnosti, dva puta godišnje. Počeo je izlaziti kada je ova ustanova primila u radni odnos tri nova istoričara umjetnosti. Svaki od brojeva posvećen je nekom od umjetnika, što nagovještava naslovna strana i prva stranica ovog časopisa. U ovom broju to nije istaknuti crnogorski slikar Mihailo Jovićević, koji je posle velikog i plodnog stvaralačkog rada otišao u penziju bez stana. On je nedavno u galeriji Dvorca imao impozantnu izložbu, koju sa ponosom može predstaviti bilo đe u svijetu. Umjesto njega Jelena Tomašević je zauzela mjesto.

Dado, Svijet, Crna Gora, Mi…

 

Miodrag Dado Djurić preminuo je daleko od svoje domovine, u nekoj od bolnica Pariza, u svojoj 77-moj godini života.

Za one, koji su mislili da se rodio sa paletom i četkicom u ruci, umro je neočekivano, u običnoj bolnici a ne za svojim štafelajem. 

Dado. Od prvog dana, kada je stupio na svjetsku umjetničku scenu, bio je i ostao najveći akademski crtač svog vremena. Veći od najvećih. Ali, ono po čemu su ga izdvajali od drugih, bio je nadrealizam koji je iz Crne Gore donio u Pariz. Rame uz rame sa Šagalom, Dalijem, Kleom… i čitavom plejadom već afirmisanih i popularnih nadrealista, plijenio je svojom originalnošću. Svijetu je donio nešto novo, dok je svoj istančani akademizam, na kome su mu mogle pozavidjeti sve njegove kolege,  neopravdano stavljao u drugi plan.