Sudnica i kultura

Piše: Bratislav Bato MEDOJEVIĆ  14. 10. 2017.

 

Vrijeme je da Evropa naprvi kodeks koji bi određivao kakvi se filmovi mogu javno emitovati, jer u novijim komercijalnim filmovima ne samo da ima previše nasilja, već je ono i beskrupulozno, što dovodi u pitanje njin “zabavni” karakter. Najčešće su to filmovi iz Amerike i Dalekog Istoka.

Takvi se filmovi reklamiraju i na Javnom servisu u jutarnjim satima (subotom), kome treba striktno zabraniti da bilo šta reklamira jer nije komercijalna televizija. (Time krše zakon, i pokazuju da ne razumiju zašto su od državnog značaja.)

Njegoš, Lubarda i okoliš

Piše: Bratislav Bato MEDOJEVIĆ  17. 09. 2017.

Ovih dana je od EU izdato saopštenje da je naše priključenje tom savezu prolongirano. A to znači da je datum priključenja, koji nam je obećao Premijer D. Marković, pomjeren i da će se pomjerati u nedogled, sve dok se ne ispune uslovi za vladavinu prava, jer je korupcija svezala ruke i državi i njenim institucijama.

Ako nema uslova za vladavinu pava u našem društvu, to znači da imamo pomanjkanje etike. A pomanjkanje etike je osobitost ljudi sužene svijesti. Pa po tom silogizmo izlazi da smo društvo sužene svijesti  (koja se manifestuje u neodgovornosti lakomoj na svaki šićar). A neodgovornost prouzrokuje korupciju, koja ometa uslove za vladavinu prava. I tako sve u krug.Ta šarada ponavljanja ciklusa produžava rokove ulaska našeg društva u EU, da se postavlja pitanje: je li to cilj naše Vlade? U svakom slučaju s ovako nečim se prvi put suočavamo u istoriji, da nam pomanjkanje etike ne dozvoljava pristup nekim višim ciljevima. A koliko znam iz istorije, svega nam je drugog falilo kroz istoriju, osim etike.

Dakle, Vlada je nemoćna da se sa tim bori, pa bi pod hitno trebala da rasformira cjelokupno rukovodstvo Ministarstva za Evropske integracije i raspiše izbore, jer joj izmiče glavni državni projekat koji se odnosi na priključenje EU. Pa neka druga Vlada to učini u trajanju svog mandata.

Prizori iz javnog života

Piše: Bratislav Bato MEDOJEVIĆ  07. 07. 2017.

Po nekom ustaljenom običaju, na likovnoj sceni Podgorice, u ovo doba godine, nema ničeg značajnog, niti zanimljivog. Nema ni prośečnog. Nema ničeg, osim sumorne topline betona u nekim galerijskim prostrima, u kojima se jedino možemo priśećati davnih dana kada se ljeti teško nalazio prostor za izlaganje, zbog prezauzetosti galerija. Sada je bavljenje umjetnošću postalo luksuz, pa se i u vazduhu ośeća ustaljeni vonj nerada i spekulacija.

Sva pažnja zastrašenih građana je usmjerena u DPS, koji je skoncentriso svoje snage u Spesijalno džavno tužilaštvo, čiji nas operativci vraćaju u vrhunsko ludilo i śećanje na Dubovačko ratiše; događaje i propagandu tog vremana. Dobro je rekao Mao Ce Tung: „Istorija je simptom. Dijagnoza smo mi“.

Likovna hronika

Piše: Bratislav Bato MEDOJEVIĆ  01. 05. 2017.

Nedavno je u Podgorici održan forum za dizajnere pod nazivom FLUID, sa plakatom koji je njegova najbolja anti-reklama. Značenje naziva „fluid“ je u potpunoj suprotnosti sa izgledom plakata, koji jasno nosi sa sobom konstruktivnost.  I pored  lošeg izgleda, „vidljivo“ je izgubio svaku važnost  kačenjem  u vrh visokog zida Centra za sport i kulturu Univerziteta Crne Gore, đe se ovaj forum i održavao.  Ali, pored potpunog odsustva dizajnerskog umjeća i savremenih tehnoloških mogućnosti, ovaj stripovski plakat pokazujje veliku prisutnost plagijaštva. Kao neki njegov pokušaj legalizacije.  Što, zapravo, pokazuje da svi seminari ove vrste treba kao najveći problem prvenstveno da upućuju na plagijaštvo u kome se davi naš, ali i u cijelom regionu, dizajn i „umjetnost“.

Ko to tamo sufinansira?

Piše: Bratislav Bato MEDOJEVIĆ  24. 03. 2017.

Živimo u ironiji vremena i dvoličnosti. Riječi više nijesu važne, već šta raditi u prepunoj ludnici u kojoj svi misle za sebe da su Napoleon, ili bar njegova desna ruka, dostojanstveno položena u bezbrižnoj uobraženosti na njedrama? Međutim, ima i onih skromnijih, koji samo žele da tako nešto budu, pa ćute i čekaju. Sve drugo ih je prestalo da dotiče. Intelektualaca tu nema, niti mogu doći do izražaja, već je „uspješan“ samo najbolje korumpiani partijski potrčko, kome je uloga potpuno suprotna prometejskoj. Umjesto istine on na svom „uzvišenom“ zadatku donosi obmane svom narodu, radi vlastitih ciljeva koje nalazi u visokim funkcijama, nagradama i privilegijama. Takav, i da u ruci ima luču istine ne bi dozvolio da zasvijetli drugima, već bi je sakrio u rukav sa kojim je do juče brisao nos, ili pod lonac, a njega, opet, sa šerpama, kotlovima i drugim kulinarskim priborom, instalacijama i tračevima, na oltar domovine i duhovnosti. (Kao u ispraznim „modernim“ nadriumjetnostima.) Složen je to i organizovan „posao“ srodnika, pun „patriotizma“ i „nacionalizma kao poslednjeg utočišta hulja“. Tako Istina biva zarobljena u lošem društvu, kao kakva podzemna svjetlost koja ima „privilegiju“ da tavori samo u podrumima mizerne ljudske uobraženosti, egoizma i pohlepe. Jer, kako mnogi rekoše: „Kao u kakvom getu, u društvu sa izvrnutim sisemom vrijednosti i etike, caruje laž, obmana, otimačina...“  Prometeja i da ima u takvo iskrivljenom društvu, kao u nekoj modernoj književnoj ironiji, bili bi osuđeni od smutljivih ljudi a ne od bogova.  Slična sudbina zadesila je i Hrista. Ali, u Istini vaskrsnu!

Predlog Programu kulture Podgorice

Piše: Bratislav Bato MEDOJEVIĆ  23. 11. 2016.

Po ko zna koji put u novijoj istoriji, građani su na izborima umjesto slobode izabrali ropstvo. Što bi mislili o čemu! Prepušti se i „uživaj“,  jer si dobio napojnicu. Navodno, i naša potpuno uništena privreda se raduje što će NATO da je brani.  A sučim ćemo u Evropu, zna li ko, kad za izvoz imamo samo kriminal, a korupcija je njen ekstra profit?  Zato su i nacionalne stranke, gle apsurda u građanskom društvu, po Ustavu, odlučile da piljare sa tezgama na najvećem nivou, kao u srednjem vijeku. I u  Skupštinu se uvražio profit, jer su i „državni udari“  kod nas odbrambeni mehanizmi za očuvanje vlasti. „Sve državno dajem,  samo vlast ne dam! Nemojte me u nju dirati kad vas molim, e bi druga.“ – neko grčevito viče. Zaista, možda neki imaju i ljekarsko uvjerenje  (ili Duška Markovića za śedoka), da samo dok su na vlast mogu biološki da funkcionišu, ali, uzalud je i to ako im NATO komisija to ne odobri.

„Državni udar“ je kod nas kulturna manifestacija poput performansa. Država plaća sve troškove izvođačima odakle god da dolaze, zato je izverzirana. (Može da vidi komarca na slonu u staklenoj bašti, a slona ne.) Svake godine ih imamo, kako Vlast kaže. Kao nekad „duševnih bolova“. Naročito su bitni pred izbore. A da li su? Došlo je takvo vrijeme da i kad pružiš ruku kroz prozor možeš opipati neku laž. Što si na visočijoj etaži dojam je učestaliji, a podzemlje bliže.

 Ipak, potrebniji bi nam bio neki kulturni „udar“, a da nije laž.

“Sigurni koraci” Miloša Šobajća, itd.

Piše: Bratislav Bato MEDOJEVIĆ  17. 09. 2016.

U prostoru Moderne Galerije u Podgorici, 12. septembra otvorena je izložba Miloša Šobajića, iz Srbije, koju finansira Crnogorsko ministarstvo kulture i Opština Podgorica, što miriše na korupciju (đe su slike platežno sredstvo za privatne usluge), jer ni najbogatije države ne finansiraju strane umjetnike.

Izložbu prati katalog, čiji uvodničarDejan Đorić, ovog umjetnika svrstava u vodeće savremene srpske umjetnike. Katalog je inače sastavljen od brojnih citata, kao u nekom spomenaru, tako da u ovom osvrtu neću govoriti o njima kao nekoj morfološkoj građi, niti prisezati za drugim štivom, jer je o njemu mnogo toga rečeno, već ću se uglavnom baviti suštinom njegovih djela na osnovu prirode vlastitog shvatanja, (uz trud jezičke jasnoće i jednostavnosti). Učešća uopštenih „filozofskih“ pomagala koja spekulativno favorizuju utisak, su sama po sebi lijepa, ali ih smatram prije nekom opsesivnom barijerom nego li stvarnim tumačenjem, jer uglavnom (kao u nekim dijelovima kataloga ove izložbe), prije stvaraju širu famu u okrilju nepoznatog, ili nedovoljno poznatog, umjesto da pruže neko direkto razjašnjenje.