“DUŠEBRIŽNE” PRAZNE PRIČE PREMIJERA

Piše: Bratislav Bato Medojević   03. 04. 2019.

Da li se stanje u društvu može normalizovati time što će postojeća vlast ignorisati svoju sramotu „koverte“ i ogromno nezadovoljstvo građana na protestima ili je to znak njenom „zdravom krilu“ da odlučno krene u promjene koje bi oslobodile zarobljene institucije sistema, čime bi opravdale poljuljano povjerenje  i svojih glasača. Reklo bi se, ni jedno ni drugo dok se god M. Đukanović čvrsto krije iza partije s kojom je odlučio da zajedno potone u sramu. (Što da ne i partija je korumpirana novcem građana, tako da su i neki ministri na 20 platnih spiskova. Kud ćeš boljeg biznisa u ovako ojađenoj državi.)

U vrijeme koje nije nizašta

kulturologija izbora

Piše: Bratislav Bato MEDOJEVIĆ  30. 03. 2018.

„Ne širi neistinite vijesti. Ne sarađuj sa zlim čovjekom tako što ćeš biti svjedok koji smišlja zlo. Ne povodi se za mnoštvom da činiš zlo. Ne svedoči u parnici tako što staješ na stranu mnoštva da bi se izvrnula pravda... Ne izvrći zakon...Kloni se lažnih riječi...Ne primaj mito...“ (Božije zapovijesti - Biblija; Izlazak, stih: 25: strofe:1; 2; 6; 7; 8).

Sretoh na ulici bolešljivog prijatelja, pjesnika, koji mi u razgovoru reče: „Ovo vrijeme nije za rad, ni za čekanje, niti za umiranje. Nije nizašta“. Zapravo, ovo je pravo vrijeme za loviniće i vlastodržačko nasilje nad pravom u totalnoj uzurpaciji države i njenih institucija. (Poslije kraha mnogih fabrika, pojava neprilične Krnje skupštine – nepojmljive i za drevni Rim, javni prenosi sudijskih farsi,  ugnjetavanje Javnog servisa, sadističko zlostavljanje opozicije koja traži vladavinu prava, divlji urbanizam, bombaški obračuni mafije...) Dotle se došlo na Evropskom putu. Kao da smo svih ovih godina birali vlast na maskembalu nekog karnevala, one kompromitovane, sa najboljom maskom. Jedno govore drugo rade. Ustvari, sve bira i sprovodi jedan čovjek, koji sad na bis svojih partijskih obožavalaca izlazi na podij kao predśednički kandidat.

O demokratiji, porijeklu kultura i mistike

Piše: Bratislav Bato MEDOJEVIĆ  26. 02. 2018.

Početkom ovog mjeseca su počela predavanja o demokratiji za NVO sektor i građane, koja organizuju članice EU i Američka ambasada. Zapravo, ta predavanja su trebala davno biti okrenuta ka Vladi, vladajućoj stranci i institucijama sistema.

Prva predavanja su otpočeli: ambasadorka SAD-a, i po jedan predstavnik Norveške i Bugarske. Ali se pitam, koliko su usaglašene kapitalističke demokratije Amerike i Norveške, jer su različite. U Norveškoj najvećim kapitalom upravlja država, t.j. građani, dok je u Americi sasvim drugačije jer tamo najveći kapital pośeduju banke i industrijski konzorcijumi. Balkanu je bliža Norveška verzija. Ona je trebala biti i nastavak nekadašnjem samoupravnom socijalizmu (socijalističkoj demokratiji), koji je sada ostao bez svojih resursa zbog uništenja privrede u divljoj privatizaciji (kapitalizaciji) koju je počinila sadašnja vlast DPS-a. Tako je, gomilanjem kapitala u svojim redovima stvorila oligarhiju koja upravlja „demokratijom“ i svim državnim resursima, pa mogu biti zadovoljni što imaju obespravljene podanike koji su ih ohrabrivali u svemu, jer su ih birali.

Mediji, ličnosti i praznine

Piše: Bratislav Bato MEDOJEVIĆ  04. 02. 2018.

Śetiše se nikšićani da načine spomenik Ljubu Čupiću. Sa nepotpunim informacijama objaviše to neki, po svemu sudeći, nedovršeni mediji sa nekim nedovršenim novinarima punim impresija. Kakav i kolikav to ne rekoše, ali autora pomenuše. Ali, ko i kako su ga izabrali, ni to ne rekoše. Kao da je samo važno napraviti spomenik, bilo kakav i bez konkursa? Zato nam je ovakva spomenična kultura, kakva je. Ipak, možda neće biti „impresivan“ promašaj kao onaj Svetom Vladimiru u Baru, a ostaje i da se nadamo da će biti monumentalan i rađen po fotografiji pred njegovo strijeljanje, jer ona sve govori. Ona je izraz vrline, ali i drugih osobina, kakve je vidio kod Crnogoraca i opjevao I. Mažuranić. A čovjekove vrline su iznad svega ostalog, kao sunce iznad olovno teških i sumorno crnih oblaka sudbine.

Renome i reference

Pisao: Bratislav Bato MEDOJEVIĆ  30. 12. 2017.

Opet se DPS vraća na svoje davno utabane staze. Teško se odriču starih navika ukalupljenog diktatorskog sistema u kome su izvan svih zakona. A za one iznad zakona, zakoni i ljudi su obične igračke. Ipak, plaše se demokratije i vladavine prava kao đeca od mraka, u sirotištu. Zacenu se kad moraju sići sa neke funkcije.Ne daju vlast ni za živu glavu. Zato se isti rotiraju, pa moraju biti poslušni na svakom položaju, jer im je to nekad i jedina referenca. S toga, mislim da Adler nije bio u pravu, jer ima nečeg infantilnog u želji za vlast (moć). A razlog je taj što ona kod nas ima značenje privilegija, kakve đeca imaju. U našem izdanju one su često roditelji laži i konforizma.

Malograđanska kultura apsurda

Piše: Bratislav Bato MEDOJEVIĆ  16. 12. 2017.

Opet su neki cetinjani glasali za fabriku čokolade.

Ovi poslednji opštinski izbori su pokazali da su mnogi birači pronašli sebe u postojećoj društvenoj (i)realnosti, koju promoviše trodecenijska politika na vlasti. Dok opozicija negoduje, građani sa „zadovoljstvom“ biraju iste, kao što ista vlast ne krije zadovoljstvo što vlada. Ipak, ministar Nuhodžić izjavljuje da nije baš „krajnje zadovoljan“. Ali, i EU je zadovoljna što DPS vlada, jer je ekspresno podržala povratak DF u poslaničke klupe, radi produženja leta vlasti, postojeće pozicije (jer joj nije dovoljno vještačko disanje od posade iz njene orbite). Te dramatične razlike realnog i doživljenog svijeta su sveprisutne, tokom i posle svih izbora, a objašnjenje treba tražiti u geštalt psihologiji. (U njenim metodama treba tražiti i objašnjenje za mentalnu matricu naše tipologije ličnosti: glasača i biranih.)

Utilitarizam

Piše: Bratislav Bato MEDOJEVIĆ  14. 11. 2017.

Vrijeme je tapkaroša, pa tapkamo u mjestu, osim, kada se razletimo na sve strane pred kakve izbore. Ipak, na putu za EU, guramo se u poslednjem vagonu sa (za)ostalim u regionu. Kažu, među njima smo lideri. Dakle, zaostajemo, ali napredujemo, iako smo sve dalje od Slovenije i Hrvatske. Ipak, nekad smo bili najnerazvijenija republika, a sad imamo najbogatije lidere, kojima mogu zaviđeti i političari najrazvijenijih zemalja svijeta.

Nekad smo bili poznati i po likovnoj umjetnosti. Sad je stanje katastrofalno, da su i galerijski prostori ostali nijemi. Fakulteti umjetnosti proizvode socijalne slučajeve; privatni u Donjoj Gorici neznalice, - kako kažu istraživanja; Zavod za zapošljavanje dokoličare. A ove godine, iz Ministarstva kulture nije dat ni cent za Kotor- art, koji je najrenomiraniji festival umjetnosti u Crnoj Gori. Ipak, „Državni udar“, kao alternativna „lakrdija“ (kako je pozorište zvao Kjerkegor), je na sceni već nekoliko sezona. Ali, mada je ovaj sinhronizovani događaj organizovan od države, u svijetlom dijelu pozornice su samo advokati, jer je nešto na tim daskama u osnovi trulo. Narodu nikako ne može biti jasno kakva  je uloga „svedok-saradnika“, pa o tome priča.  Čude se, kako glavni organizator, optužuje DF, čak i  njine advokate, i naziva ih izdajnicima, što mu nijesu omogućili da izvrši „državni udar“, odnosno, krvoproliće. A država tuži i zlostavlja te „izdajnike“, a ne njega. Pogotovu je nekima nejasan njegov navodni prijatelj, nalogodavac nepočinstva, kao nepoznata kviz – figura, koju naziva Edi. Za ljubitelje kviza to je obična književna fikcija nekog šund romana, ali ga tumače i kao pseudonim grupe autora ovog komada. Ipak, većina sve to posmatra sa prezrenjem, ili nezainteresovano.