Piše: Bratislav Bato Medojević 25. 07. 2015.
Glavni grad se kupa u vonju koje ispuštaju pregrijane
„klime“, dimu obližnjih paljotina, prašini
spržene zemlje, sasušenih travnjaka i paśeg izmeta, dok gradonačelnik metlama
mete ulice. A nekad su ih komunalci prali sa vodom iz šmrkova, svake noći,
zajedno sa trotoarima, što je davalo život i okolnim biljkama, ali i svežinu
gradskim kvartovima. Zato danas čujemo od meteorologa da se u Podgorici ovih
noći temperatura ne spušta ispod rekordnih trideset stepeni. Gle čuda, kao
pedesetih dok nije bilo vodovoda i kamionskih cistijerni. Tada su se veće
površine grada tek počele pošumljavati, iste one koje, sada, postepeno nestaju.
(I ono malo što se pošumi, nemarom se i sasuši.) Oko Blažovog mosta se već čuje
huka motornih testera, „dušebrižne“ komunalne drvosječe uklanjaju sramotu
gradskih vlasti.
Novi bazen je pun đece, kupaju se u bistroj
vodi, koje ima na pretek, dok se u neposrednoj blizini Sportskog Centra suši
drveće, preostalo od prošlih nemara. Travnjaci tog kompleksa, na samoj obali
Morače, su odavno sasušeni. Prije neku deceniju nije bilo tako. Zalivene
površine davale su svežinu cijelom obližnjem kvartu, ali i ugodan boravak
svakom pośetiocu i sportisti koji bi provodio vrijeme u njemu. Sada nema ni
klupa, ni rasvjete, ni trim staze sa mobilijarom, ni aktivnih terena za sport i
vježbanje, ni gol-stativa na terenima, ni košarkaških tabli i rampi, ni šahtova
za vodu za travnjake – koje su, nekad, građani izgradili samodoprinosima. A nadležne službe grada, (od Mugija na ovamo,)
nikako da shvate šta im je sve obaveza prema građanima, pa održavaju zelenilo
samo oko glavnih državnih institucija.
Na jednom zidu u Gradić Pejtonu, piše:
„Omladinci i omladinke, jeste li ka’ omladinci i omladinke?“
No comments:
Post a Comment